by A. Sa.

ŽIVOTNA PRIČA: Miroslav Ilić: Brena je željela moć, da bude gospodar... zato nismo prijatelji!

Živa legenda narodne muzike Miroslav Ilić, slavi 46 godina prisustva na estradnoj sceni. Svake godine jubilej obilježava tradicionalnim rođendanskim koncertima. Ove godine proslavio je 66. rođendan.

Ozbiljan farmer

Osim neospornog muzičkog dara koji u njemu leži, ogroman podstrek pruža mu i skladan emotivni odnos sa suprugom Gordanom s kojom je u braku od 1971. godine. Njih dvoje imaju sina Marka i kćerku Mariju koja im je podarila unuke Predraga i Strahinju.

Bio je, priča nam Ilić, živo dijete, ali stidljivo. Najviše od svega ga je zanimao fudbal. Dok su njegovi prijatelji sanjali da odu iz sela i postanu vlasnici kafana i butika, on je maštao da postane ozbiljan farmer, a noću sanjao kako je Džon Vejn. On je moj njegov omiljeni lik.

Ako danas za nečim žali, to je što njegova majka nije doživjela da ga vidi sretnog i ostvarenog sina Mira. Mama mu je umrla sa 47, kada je njemu bilo 25. Brinula je kako će kroz život i da li će uspjeti jer se oženio kao student sa 20 godina Gordanom koja je tek trebalo da napuni 19.

Došla su djeca Marko i Marija, a u selu je živio sve do 37. godine. Mnogo mu je žao što majka nije dočekala da vidi da je nešto napravio i stekao. Misli da je sve dobre osobine naslijedio od nje.

Njegova životna priča počinje ovako...

-Djetinjstvo mi je bilo ne prebogato, ali veselo i razdragano. Odrastao u svojim Mrčajevcima, pored pitome Morave. Nije se imalo mnogo. Svemu sam se radovao kao i druga djeca. Volim fudbal i rado se sjetim tih prvih koraka u fudbalu koje sam napravio sa krpenjačom za koju vi, novije generacije sigurno niste čuli. Mojoj sreći nije bilo kraja kada mi je pokojni-rahmetli otac kupio prvu loptu. Tog dana se i danas rado sjetim – govori Ilić za naš magazin.

Današnje generacije su drugačije... Žao mu je što dječaci rijetko „trče“ za loptom, što djevojčice ne brinu hoće li ih ružiti roditelji jer su se igrale u blatu... Moderniji život i tehnologija koja je i najmlađima nadohvat ruke, ima i prednosti... nastavlja Miroslav.

-Osjećao bih gorčinu i otpor prema novoj generaciji da je to samo zahvatilo naša područija. Ali nažalost to je preplavilo planetu i s tim se moramo pomiriti. I da hoćemo sada djecu ne možemo zaštititi od toga. Ja ne pratim tu tehnologiju. Ti kada bi vidio moj mobitel, upišao bih se od smijeha. Ovaj model mogu samo preko interneta da nađem – njegove su riječi.

Još kao dječak osjetio je prvi poljubac. Mada je prošlo puno vremena, rado ga se i danas sjeti.

-Desilo se to još u osnovnoj školi. Kako se toga ne bih sjećao. Bila je to dječija ljubav, moja iz Mrčajevaca. Ne viđam je više kada tamo odem jer se davno odselila. Ali mi je taj poljubac ostao urezan i nikada sigurno neće biti izbrisan – sa sjetom nastavlja naš sagovornik.

miroslav-razgovor4

Da mu je neko rekao da će pjevati i u 66. godini, rekao bi mu da nije normalan. Nikada nije maštao da postane pjevač, slavan...

- Kada sam završio gimnaziju u Čačku, otišao sam na studije u Skoplje. Moj san je bio da završim fakultet, da se oženim, brzo proširim porodicu... Ali, čudni su putevi Gospodnji. Sasvim slučajno sam dospio u ovaj zanat u kojem važe neka pravila koja se nisu uvijek slagala sa mojim vaspitanjem koje sam ponio iz svojih rodnih Mrčajevaca. Ali bez obzira na to, trudio sam se da ostanem svoj, principijelan... Maturirao sam na Šantiću. Zašto ovo kažem?  Trudio sam se da tekstovi mojih pjesama uvijek imaju nešto, neku emociju, ljepotu... da ne budu bljak – priča Ilić.

-Ni ja poslije svega nisam mogao da vjerujem da ću tako dugo pjevati, evo već 46 godina. Ovo smatram darom od Boga i tako se i ponašam: opušteno, bez neke napetosti, tenzija...

Miroslav pripada generaciji koja se „naslonila“ na generaciju Safeta Isovića, Tozovca...

Slobodan čovjek

-Možda smo malo unaprijedili estradu kako je sve postajalo modernije pa i ovaj posao, ali smo sačuvali temelj na kojem su oni počeli. Onda nastaje jedan veliki prekid odnosno jaz između ove generacije kojoj ja pripadam i ove koja forsira nešto što i dalje zovu folk, a zapravo to nije. I zato se ja radujem kada čujem mlade ljude kada pjevaju neku pjesmu od Safeta, Tozovca, Šabana, Zaima, moju.. To me ohrabruje  u smislu da nije sve otišlo dođavola i da ima nade za dobru pjesmu – iskren je on

A, iskrenost ga je znala puno koštati. Kada je ranije bio „običaj“ da svaki političar ima svog pjevača, mada su ga zvali, nikada se nije oslonio ni na jednu „struju“. I ne žali zbog toga.

-Uvijek sam se trudio da po bilo koju cijenu ne trebam da se prodajem. Uspjevao sam u tome da budem apsolutno slobodan čovjek, svoj.. Često sam, preskupo plaćao zbog takvog razmišljanja, ali i dalje sam takav i ne žalim. Onaj ko voli šta pjevam, voljet će me bez obzira na sve. Samo magarac može sebi uvrtiti u glavu da ga svi vole. Ni danas ne žalim što nikada nisam bio pjevač nekog političara bez obzira koliko sam zbog toga mogao profitirati – ne žali on.

Sa suprugom Gordanom je dvije godine duže nego što pjeva. Godišnjicu veze-braka obilježe svake godine i to 31. decembra.

-Kod mene u braku nikada nije bilo dramatičnih kriza, ali ni ljubomore. To nikada nije bio problem. Ali zbog različitog viđenja nekih situacija, ljudi... znalo je doći do trzavica. Nikada nisam vjerovao u priču o bajkovitom braku. Ako to tako bajno traje 45 godina, onda tu nešto nije kako treba. Ali svašta su pisali i o mom braku. Navikao sam na to. Pa, po nekima do sada sam umirao nekoliko puta, bolovao od raznih bolesti... – smješkajući se govori Miroslav.

Već skoro dvije godine javnost bruji o tome kako ne želi priznati vanbračnog sina Devina. Taj mladić se pojavio iz Amerike sa svojom majkom koja je, kako tvrdi, nekada bila Ilićeva ljubavnica. Iz te veze rodio se Devin za kojeg, s druge strane, Miroslav nikada nije priznao da mu je sin, niti je pristao na DNK analizu... O tom slučaju nikada nikome nije želio pričati...

-Nikada o tome nikome nisam dao nikakvu izjavu, pa neću ni sada vama. Razumite me. Ali jednostavno takav sam – iskren je on.

Sa Lepom Brenom je 1985. godine snimio duet „Jedan dan života“. Pjesma je proslavila i jedno i drugo... Postala je evergrin. Ali prijateljstvo između njih dvoje davno je otišlo u zaborav.

Ilić će reći kako se rado sjeti perioda kada je sarađivao s Brenom.

-Taj period koji smo proveli zajedno, priznat ću, bio je najljepši u mojoj karijeri! To je bilo toliko veselo, razdragano, ortački... Mi se nismo posvađali. Jednostavno, shvatio sam da moć koju oni žele, a ja neću. Mene je interesirala samo muzika, pjevanje, dobri koncerti... Nju, Bobu Živojinovića i Sašu Popovića je interesiralo nešto drugo: moć, da postanu gospodari... Danas da opet sjednemo, da razgovaramo?! Pa ne znam o čemu bi Brena i ja poslije toliko godina mogli pričati?! Ona ima svoj, ja svoj put i neka tako ide. Mi smo se mirno razišli. Samo sam izašao iz tog „kruga“, otišao svojim putem jer me nije zanimalo tio za čim oni žude i što žele ostvariti – govori on.

U medijima se puno špekulirao o njegovom zdravlju. Ali ono nikad, pa ni danas, nije bilo ugrožen.

-Moje zdravlje nije uopće narušeno. Aposlutno. A pišu svašta. Stalno putujem radim, nastupam... Ma kakva bolest.Zdrav sam ko drijen – smješkajući se priča popularni pjevač.

Nemoguće je da objasnim koliko volim ljude

-Žao mi je što nikada nisam uspio objasniti do kraja ljudima koliko ja zapravo volim ljude. Na kraju sam shvatio da je to nemoguće. Ako bih se ponovo vratio na neke početke, onda bih bio mnogo oprezniji. Manje bih vjerovao drugim ljudima. Jedan od onih kojem vjerujem je moj prijatelj i menadžer Nikola Idžan. Ima još tu tri-četiri čovjeka kojima ipak vjerujem do kraja. Ostali... – zamišljeno zaključuje on.

Božanstvena noć u Sarajevu 18. februara

Ilić s nestrpljenjem iščekuje koncert u Sarajevu koji će održati 18. februra 2017. godine.

-Bit će to još jedna božanstvena noć. Nešto lijepo kakvo samo može biti uz moje pjesme. Emotivno, ljubavno... Vjerujem da će to biti nezaboravno druženje o kojem će Sarajlije dugo pričati – obećava Ilić.